„ Ovo nije rastanak, Raco naša, dođite nam volontirati, idite s nama na more, naša vrata će vam uvijek biti otvorena“- tako nekako se u pozdravnog govoru ravnateljica naše ustanove Đurđica Pavešić-Herkov toplim riječima oprostila i zahvalila na svemu – našoj odgajateljici Radmili Sekanić na dosadašnjem radu koja odlazi u zasluženu mirovinu. Svi smo suznih očiju promatrali Racino oduševljenje buketom cvijeća i poklonom koji smo mjesecima priređivali za našu i naših korisnika omiljenu odgajateljicu Racu, kako smo je zvali od milja.
Nakon više od 40 godina radnog staža, Raca je do posljednjeg trena ostala nasmijana, srdačna i puna razumijevanja, marljiva i odgovorna u svom poslu, susretljiva svojim kolegama i puna entuzijazma da našoj djeci do zadnjeg trena odgovori na njihove potrebe i zahtjeve. Tako se još do nedavno, do prije neki dan, s njima kupala u moru i bazenu, igrala s njima „Čovječe ne ljuti se“ i kartala „Uno“, a za svoj oproštajni dan ispekla im pitu zeljanicu, baklave i princes krafne.
Takva je oduvijek. Ne samo danas. Pamtimo sve one njezine kolače i voće što bi donijela u košari svog bicikla s kojim bi dolazila na posao i sve radosti i smijeh koje bi donijela sa sobom.
A donosila bi ljubav na posao, rekla bi djeca kad biste ih pitali. Svih, punih 40 godina koje je ostavila ovdje, u ovoj ustanovi. I ovo za nju nije bio posao, bio je to poziv u punom smislu te riječi.
I ne vidite na njenom licu umor ni zamor, samo razdraganost i pokoju šalu, koju ispusti u prolazu nekom djetetu ili nekom kolegi. U pozdravnom govoru se upravo tako na šaljiv, diskretan, a opet izravan način obratila svim djelatnicima naše ustanove ponaosob.
Omiljena u društvu kolega, djece, a i svih šefova i šefica, bivših i sadašnjih, zasluženo je dobila „Priznanje Zvone“ 2021. godine za svoj časni poziv i autentičnu ulogu odgajateljice, najbolje odgajateljice u Republici Hrvatskoj. A nominirana je znate li od koga?
Nominirana je od naših korisnika, naše djece Dječjeg doma Vrbina, najvećim priznanjem naše profesije.
I zato, zbog svega, a i puno više, što ne može stati na ovaj list papira, naša Raco, želimo ti aktivno mirovanje u zasluženoj mirovini, jer znamo da ćeš i dalje biti aktivna. Netko drugi naslijedit će tvoje male ekologe i vrtlare, no mi ćemo još dugo brati tvoje začine u našem vrtu i mirisati tvoje posađeno cvijeće.
Šaljemo ti zagrljaje onako čvrste i tople, a kako su te grlila naša djeca tvog posljednjeg radnog dana.
No želimo da znaš, ovo nije rastanak, naša vrata su ti uvijek otvorena!